Flamansko slikarstvo s kraja 15. i iz ranog 16. st. sadrži skupinu djela anonimnih slikara koji slijede tradiciju velikih majstora staronizozemskog slikarstva, s kojima je započela renesansa na Sjeveru: Tako su Krist koji blagoslivlja i Bogorodica u molitvi, zatim Bogorodica s Djetetom u apsidi i dva anđela djela sljedbenika Roberta Campina, Bogorodica Navještenja djelo je sljedbenika Rogiera van der Weydena, Silazak u Limb i Iskušenje sv. Antuna djela su sljedbenika Hieronymusa Boscha, Čovjek boli djelo je iz okružja Aelberta Boutsa. Nekoliko slika prožetih duhom talijanske renesanse pripadaju okruženju Joosa van Clevea i Pietera Coeckea van Aelsta. Iz baroknog vremena 17. st. flamansko je slikarstvo zastupljeno slikama Petera Paula Rubensa (Portret sina Nicolaesa, Djevica s nevinima) i slikama pripisanim Rubensu, zatim djelima Anthonisa Van Dycka (Portret muškarca), Jacoba Jordaensa (Venera sa satirom i kupidonom, Pijani satir) te djelima Jana Brueghela Starijeg i Hendrika van Balena, Abraham Brueghela, Davida Teniersa Mlađeg i dr.